Ukradena ideja? Ili samo znak kako ste na dobrom putu?

Koliko puta ste imali osjećaj kako je netko "preuzeo" vašu ideju?

Ako se bavite kreativnim radom, marketingom, poduzetništvom – ili ste jednostavno osoba puna inspiracije – kladim se kako znate o čemu pričam.

Meni se to dogodilo više puta.

Jedan primjer bio je prije par godina, nakon prijedloga aktivacija koje sam prezentirala firmi koja se bavi uvozom vina. Između ostalog, predložila sam i naziv za čitavu kampanju. Kampanju kao takvu "zbog budžeta nisu mogli realizirati", ali se zato nekoliko mjeseci kasnije njen naziv pojavio u njihovim objavama na društvenim mrežama.

Drugi primjer je još relativno svjež jer se desio prije nekoliko mjeseci.

Tijekom radova na kući, u razgovoru s jednim od majstora podijelila sam jedan od koncepata aktivacije Vujkine kuće.

Pričala sam o tome s velikim entuzijazmom – onako kako uvijek pričam o stvarima koje volim.

Prošli tjedan, njegova supruga je na društvenim mrežama najavila vrlo sličan koncept u svom poslovanju kao novost koja stiže ove jeseni.

Slučajnost? Teško.

Ideje se ne kradu. One putuju i pale nove žaruljice.

Kako reagirate u ovakvim situacijama?

Činjenica je kako se ja ne osjećam niti pokradeno niti povrijeđeno.

Ako su moje ideje dovoljno relevantne da netko drugi osjeti potrebu da ih primijeni, to znači kako sam očigledno u dodiru s onim što vrijedi.

"Nije mi žao što kradu moje ideje, nego što nemaju svoje." N. Tesla

Vjerujem kako dijeljenjem ideje dobivaju na svojoj snazi.

Čak i ako netko uzme moju ideju, jasno je kako je nikada neće moći implementirati na način na koji bih ja to učinila.

Ista ideja u rukama različite osobe postaje potpuno druga priča.

I baš zato u tome vidim ljepotu – jer nije stvar samo u ideji, nego u načinu na koji je netko provede u djelo.

Imam toliko ideja da sam morala kreirati nešto što zovem parking ideja.

Mjesto, točnije bilježnica, za sve moje zamisli koje trenutno ne mogu ostvariti, ali ne želim da nestanu u zaboravu.

Znam kako u ovom životu vjerojatno neću stići realizirati ni polovicu njih.

I to je u redu.

Neke će ostati parkirane, neke će možda zaživjeti jednog dana, a neke će možda netko drugi provesti u djelo.

Za mene, to nije prijetnja.

To je dokaz kako ideja ima smisla. Dovoljno je univerzalna pa nadahnjuje i druge.

Mjesto gdje moje ideje čekaju svoje vrijeme

Ideje nisu vlasništvo – one su energija.

One nisu nešto što možemo “posjedovati”.

One se pojavljuju, putuju, šire se i redefiniraju kroz različite ljude.

Ako su dovoljno jake, doć će na svijet na ovaj ili onaj način.

Na tržištu ima mjesta za sve.

Može postojati desetine brendova i sličnih koncepta – i svaki će pronaći svoju publiku, jer nijedna realizacija, čak i kad je riječ o potpunoj kopiji - nije identična.

Umjesto da gledam na “ukradene” ideje s gorčinom, biram zahvalnost.

Zahvalna sam što moje ideje odjekuju.

Zahvalna sam što sam u kontaktu s onim što je relevantno i živo.

Zahvalna sam što uvijek imam više ideja nego što ih mogu ostvariti.

To je moj kompas.

I, za mene, to je znak kako sam na dobrom putu.

Jeste li i vi imali iskustvo da je netko "pokupio" vašu ideju?

Kako ste to doživjeli – kao nepravdu, kao kompliment ili kao motivaciju?

Vjerujem kako način na koji gledamo na ovakve situacije govori više o nama, našem mindset-u i našem odnosu prema obilju – nego o onima koji su “posudili” ideje.

Na kraju, možda i nije važno tko je bio prvi – nego tko je imao hrabrosti i strasti provesti ideju u djelo.